Nalazište Nezakcij (Vizače) Valtura (Pula, Istra)

Nalazište Nezakcij (Vizače)

Danas mjesto predstavlja svojevrstan arheološki park s konzerviranim arhitektonskim ostacima antičkog i kasnoantičkog doba. Lokalitet je okružen s 800 m istraženih bedema. Na samom ulazu u grad, između rimskih i prapovijesnih vrata, nalazila se bogata prapovijesna nekropola. Pronađene urne i predmeti koji su kao prilog položeni u grobove ukazuju na slojevitost naseljavanja i pokapanja od 9. st. pr. Kr. do rimskog osvajanja. Domaći proizvodi i luksuzna uvezena roba povezuju Nezakcij i histarsku kulturu, čiji je ovo bio centar, s kulturama gotovo cijelog Sredozemlja i srednje Europe. Rimljani su poslije opsade 177. pr. Kr. porušili grad, a na istom mjestu sagradili novi s dobro organiziranom urbanističkom izgradnjom. Na centralnom platou izgrađen je forum s tri hrama, prostrane terme, no i druge građevine javnog i privatnog karaktera. Na padinama se nalaze ostaci raskošnih privatnih građevina, a bogata nekropola pružala se duž ceste koja je iz Pule vodila u grad. Predmeti visoke umjetničke vrijednosti govore o zavidnom kulturnom dometu grada u rimsko vrijeme. Postupnim slabljenjem rimske države dolazi do znakovitih promjena: od antičkog municipija grad je pretvoren u kasnoantičko utvrđeno naselje. Prostorije raskošnih termi pretvorene su u stambene i gospodarske objekte, dok je južni dio tijekom 5. st. preuređen u dvije monumentalne kultne građevine. Prva, sjeverna i nešto veća, južna bazilika, predstavljaju značajan prilog u poznavanju starokršćanske arheologije. Grad je preživio pad Rimskog imperija i buđenje kršćanstva, ali nije odolio barbarskim napadima početkom 7. st. Uz Nezakcij se povezuje legenda o posljednjem histarskom kralju Epulonu: Nakon dana i dana rimske opsade Nezakcija i sprečavanja dovoda vode u grad, vidjevši da neće uspjeti obraniti ovaj put Nezakcij, branitelji odlučuju da nikako neće živi dospjeti u ruke neprijatelja. Poubijali su svoje obitelji, a potom i sami sebe, te mrtve bacali sa zidina. Među posljednjima umro je kralj Epulon, nasrnuvši sam na vlastiti mač. Odluka o nepredavanju neprijatelju poslije je opisana u nizu djela, a kralj Epulon postao je simbolom otpora.