Zaštićeni krajolik Istarske Toplice

Prostor ima izuzetnu estetsko-pejzažnu vrijednost. Područje je obraslo vegetacijom hrasta medunca (Quercus pubescens Willd.) i graba (Carpinus orientalis Mill.) te termofilnim sastojinama lovora (Laurus nobilis L.). Izvorni dio rijeke Mirne oko Buzeta je u flišu, a nastavlja dubokim vapnenastim kanjonom do Istarskih toplica gdje tvori slikovite litice. Litice predstavljaju stanište regionalno značajnih biljnih vrsta. Područje obiluje mineralnim izvorima.

Tu je vrstu sabrao poznati tršćanski botaničar Muzio Tommasini već 1843., ali ju je tek 1880. Carlo Marchesetti prepoznao i opisao kao novu vrstu te imenovao po svom botaničkom učitelju. Tommasinijeva merinka je endemična vrsta graničnog područja istočnih Alpa i sjeverozapadnih Dinarida. Danas je rasprostranjena na vrlo uskom prostoru graničnih dijelova Hrvatske (Istarske toplice), Slovenije (Osp, Črni Kal, Predloka, Loka, Podpeč) i Italije (Val Rosandra). Nastanjuje procjedne pukotine i police vapnenačkih stijena, na južnim ekspozicijama. Ombrofobna vrsta – staništa su najčešće zaštićena od direktnih padalina. Zajednice u kojima dolazi, zbog ekstremnih uvjeta, vrlo su siromašne vrstama. U Italiji dolazi u zajednici Asplenio-Moehringietum tommasini, Martini 1990. Rijetka je i ugrožena endemična vrsta, strogo zaštićena na nacionalnoj i međunarodnoj razini (Bernska konvencija, Direktiva o staništima). Staništa ove vrste dijelovi su ekološke mreže RH i buduće europske mreže Natura 2000.